Saborski zastupnik i predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček prozvao je politiku koja je, s jedne strane, „otjerala“ 400 tisuća Hrvata u zemlje zapadne Europe, a s druge, uvezla gotovo 200 tisuća stranih radnika, polovicu iz dalekih azijskih zemalja. “I kao društvo se pravimo da nam je to prihvatljivo, da nam to je sasvim u redu, imamo proces zamjena stanovništva koji traje godinama.“
Hrvatska je jedna od nažalost rijetkih država koja u Europi, ali i u svijetu ima više svojih sunarodnjaka izvan same države nego unutar matične zemlje.
Nažalost ta brojka u zadnjih 10 godina konstantno raste kako smo punopravna članica EU. Po procjenama negdje oko 400 tisuća prvenstveno mladih Hrvata je napustilo Hrvatsku i otišlo trbuhom za kruhom u zapadnoeuropske zemlje u zadnjih 10 godina, započeo je Pavliček.
Prema podacima njemačkog zavoda za statistiku trenutno u Saveznoj Republici Njemačkoj imamo 450 tisuća ljudi koji imaju hrvatsko državljanstvo. Kad tu nadodamo još one koji imaju samo njemačko znači da u Njemačkoj imamo preko pola milijuna Hrvata. Kad tu nadodamo još Njemačke dvije susjedne države Austriju, Švicarsku onda imamo oko 800 tisuća Hrvata samo u ove tri zemlje. I nažalost ta brojka i dalje raste jer Hrvati i dalje odlaze.
I sad zamislite apsurda. Država koja je jedna od rijetkih u Europi i na svijetu koja ima toliki broj iseljenika nema ministarstvo iseljeništva, nema ministarstvo demografije, nema nikakvu demografsku strategiju. Imamo jedan Državni ured za demografiju, imamo Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske koji raspolažu sa minornim financijskim sredstvima i nisu u stanju zadržati niti Hrvate ovdje što se tiče demografske obnove, a kamoli privući nekoga izvana da se vrati u Hrvatsku.
Pavliček poručuje da je Vladina mjera potpuni promašaj
Vlada je pokušala zamazati oči građanima sa mjerom Biram Hrvatsku. Dvije godine ta mjera traje. Dosada se vratilo 298 Hrvata iz inozemstva. Znači ova mjera nije polučila nikakav rezultat. Kada usporedimo sa brojem odlaska u ove zadnje dvije godine onda možemo reći da su to samo promili. I onda imamo apsurdnu situaciju. S jedne strane smo 400 tisuća Hrvata zbog politike katastrofalne otjerali u zapadnoeuropske zemlje, s druge strane smo uveli gotovo 200 tisuća stranih radnika.
Pola njih iz daleko azijskih zemalja i to nam je prihvatljivo, to nam je danas sasvim u redu. I imamo proces zamjene stanovništva koji već traje godinama i on će iz dana u dan bit sve ubrzaniji.
Ali imamo još gore apsurde u lijepoj našoj. Ima i Hrvata koji bi se vratili, mladih, školovanih, sposobnih i koji ne traže niti mjeru Biram hrvatsko, niti bilo šta drugo nego samo da se vrate i da počnu ovdje raditi i dat ću vam jedan živi primjer.
Prije nekoliko dana zove me poznanica. Obitelj Krutak, oni su napustili Hrvatsku s područja grada Iloka odnosno mjesta Bapska prije 7 godina otišli u Njemačku. Roditelji troje djece, djeca su se tamo školovala. Jedno od troje djece Tena Krutak je završila za dentalnog asistenta i želi se vratiti u Hrvatsku. I našla je već doktora stomatologije ovdje u neposrednoj blizini Zagreba gdje će raditi s obzirom da velik dio pacijenata mu dolazi čak iz Austrije, Njemačke to mu čak odgovara jer Tena govori perfektno njemački. I sad dolazimo do najvećeg apsurda, to jest hrvatske birokracije na djelu. Mora se nostrificirati diploma preko Hrvatske komore dentalne medicine. Mora se ustanoviti povjerenstvo koje će potom odlučiti je li njemački obrazovni sustav kompatibilan sa našim, mora li Tena polagati neke dodatne ispite, ići dodatno na praksu, u srednju školu i na kraju polagati završni ispit.
Poštovani, prosječno trajanje postupka priznavanja inozemne kvalifikacije za dentalnog asistenta je od godinu i pol do dvije godine ovisno o broju predmeta koje ćete morati odraditi i dopunskoj mjeri koju ćete izabrati, a sama provjera dokumentacije i utvrđivanje razlike predmeta može potrajati oko 6 mjeseci.
Živjela birokracija na hrvatski način. Znači do 2,5 godine bi Tena Krutak trebala čekati da joj nostrificira diploma uz to što će još platiti 1.200 eura. I onda želimo da nam se vrate naši iseljenici.
Ovo su primjeri zbog čega se mladi ljudi ne mogu vratiti jer ih se onemogućava.
Znači bolje dovesti Nepalca nego vratit našeg čovjeka. Ovaj dolazi bez ikakve kvote u roku od 24 sata, a naš mora platiti 1.200 eura i 2,5 godine čekati da bi se mogao vratiti. Dolazi iz zemlje u EU gdje su obrazovni sustavi kompatibilni sa našima. Sramota hrvatske države, zaključio je predsjednik Suverenista Pavliček.
IzboriHR
