Svega nekoliko tjedana nakon što je napunio 90 godina, umro je Danijel Dragojević, veliki hrvatski pjesnik, scenarist, esejist i prozni pisac.
Samo nekoliko tjedana nakon devedesetog rođendana napustio nas je Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik.
Taj Korčulanin, rođen 1934. u Veloj Luci, gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1967. živio je kao profesionalni književnik u Splitu, a potom u Zagrebu, radeći kao urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Na Trećem programu je ostavio dubok trag, bio je urednik autorskih emisija “Bibliovizor”, “Poezija naglas”, “Dnevnici i pisma”, te mnogih drugih.
Prvu je pjesmu objavio 1956. u splitskom časopisu Mogućnosti, a u književnost je ušao kao pripadnik tzv. ‘razlogovskog’ naraštaja hrvatskih pjesnika.
Osvajač brojnih nagrada
Autor je niza knjiga među kojima su i “Kornjača i drugi predjeli”, “Nevrijeme i drugo”, “Prionopid”, “Razdoblje karbona”, “Rasuti teret”, “Cvjetni trg”, “Žamor”, “Negdje”, “Kasno ljeto”…
Dobitnik je mnogih nagrada, no neke je, kao primjerice Nazora za životno djelo, odbio primiti. Goranovu nagradu za knjigu “Žamor” dobio je 2005. godine, nagradu Vladimir Nazor 1981., Zmajevu nagradu 1981. za knjigu “Razdoblje karbona”, nagradu Branko Miljković za knjigu “Prirodopis” 1974. godine te niz drugih priznanja.
Dragojević je bio izrazito čitan pjesnik, književna kritika vrlo rano proglasila ga je klasikom, knjige su mu izašle u samo jednom izdanju jer je to izričito tražio.
Bio je izuzetno samozatajan, intervjue je odbijao davati, javno nije nastupao, a odbijao je i javno predstavljanje svojih knjiga.
Danijel Dragojević iza sebe je ostavio golem pjesnički opus, a njegova je smrt nenadoknadiv gubitak za hrvatsku kulturu.
– Sa smrću Danijela mogli bismo reći u formalnom smislu završava veliko poglavlje hrvatske književnosti. Usudio bih se reći da je za mene i generaciju pjesnika kojoj pripadam Dragojević najvažniji pjesnik u formativnom smislu, i najvažniji pjesnik kojeg smo čitali u 20. stoljeću, i ova prva dva desetljeća 21. stoljeća. Dragojević je u čitavom svom djelovanju, i pišući, ali i živeći, neprestano tragao za prostorom slobode, i osvajao taj prostor slobode. Kada je riječ o njegovu pjesništvu, to je doista jedinstven događaj u povijesti naše lirike. On se jednako otvarao i prema prozi i prema stihu. On je u tišini, u vlastitoj samoći gradio svoj pjesnički svijet i živio svoj život, istaknuo je pjesnik, stilističar i književni kritičar Krešimir Bagić.
Izvor: IzboriHR / HRT
